t0lik0 0 t0me...
Neznam kako bih se trebala osijećat...kad vidim osobu koju toliko volim, koja mi je toliko značila a i znači, koja je moja prošlost, moja sadašnjost, moja budućnost, moj zaborav, moja bol, moja patnja, moja radost, moja sreća, moja tuga, moj osmijeh, moje suze, moj život, moje sve...
Što reći....
Kako se ponašati....
Gdje gledati....
Na što misliti....
Osmjehnuti se...ili...
pokazati bol...
Biti sretna...ili...
tužna...
Ono što mogu reć....
Izbjeći njegov pogled...
Spustit glavu...
Zadržat suzu...
Obuzdati želju...
Skriti bol...
...a nešto kasnije...
Smirivati srce....
Pretvarati se da je sve u redu...
Nositi lažni osmijeh...
Patit...
Brisat suze...
Pokušavat zaboravit sve...
...ali...i znat da njega volim...i da mi je on sve... Jednostavno me tjere na to da ga mrzim...
A mrzim ga...i volim ga...
i...raspadam se...
Želim novi život, bez tebe ljubavi. Želim vratit vrijeme... i bit bez tebe ljubavi... Želim da te neznam, želim da te NEMA u mom životu...
Uspomena...da..samo što bi trebala biti lijepa... i zato mi je žao zbog svega....
Želim biti netko drugi, želim živjeti u nekom drugom svijetu, želi biti...samo ja....
eto...toliko o tome...ljubavi moja... zauvijek...premalo!!
pEetaK je DaN, pEtaK je m0j DaN....
samo mogu reć... preejeben izlazak, nešto što ću pamtit cijeli život... dan koji nisam mislila da ću doživjet tako...nešto sasvim nezamislivo... stanje uma-preejebeno
My little friend...und ich... se počele spremat, i pola stvari ona zaboravila
, ali na kraju ispalo ok..
Krenule u coloss... zatim se uputile u hem kod ovih reptila... put koji smo prošle, posut kamenčićima... ona bosa... al u elementu bile...tako da prošlo okeich. Još smo se malo
upoznali još neke ljudove koji su nam se...
, malo se zblamirali ( bar ja )
put do doma... završili u Lovranu umjesto u busu za Ri... onda na žabici napravili u fast foodu feštu, osramotile Trekicu, koji nas nije uspio prodat!!...he..he.. svjetski očajno izgledale...
....u 7:00 krenuli na kaffee, umjesto doma na spawanac.. zatim na mjesto zločina ljudima pjevat serenade pod prozorom, gledali welike valove,vidjela kull ljuljačku,papali slad u Mc-u u 9 ujutro, grčile se od smijeha....
...doma bila cijeli dan ko zombi...nisam niš spavala.
Danas...opet dobar dan... neš me dobro puca, a razveselila malo i frenda mog sprženog koji nezna na sat!! Blentavo...a šta ćeš?! još se kod mene skoro zapalila...
Uglavnom...bacali neku ludu zajebanciju...ali uplovili mi i u ozbiljnije teme...
Dobro je...bar na jedan trenutak...život je lijep!!
LJubim sve moje drage ljudove..pusek
kuDa?!
U zemlji apsurda zakon je ka Burda
Pa se po njemu kroji sve po zakonu.
Samo izbroji i začepi pravu rupu – to je lako,
Kod nas bit sna
lažljiv je zajebat zakon,
Zajebat sve nas, ma nema problema
Zakon je pun rupa poput goblena,
Pa vezi sliku za sebe, rođake i priku,
Baci kost pasima šta nose palice
Sitne ribe pune marice
Dok pametne glavice biže priko granice
A preplaćene guzice nas vode žedne priko vode
Dok ispravljaju netočne navode.
A na ulice su izašle curice
Naše mlade snaše u lov na nogometaše,
Ali im paše i druga mogućnost
Sve dok je sigurnost izvjesna budućnost
Nabrekle lisnice a nisu baš bistrice
Pa bi tile bit misice i na modne pistice
To su nova iskustva koja otvaraju vrata
auta od faca velikog formata.
Ako nisu kriminalci onda su tatini sinovi,
U glavama im plinovi, invalidi
Sve šta vridi dâ in je roditelj
Smisao života je ko ima bolji auto i mobitel.
Svi Hrvatine a svaki skače
ko klokan
Čim čuje Cecu il´neki hit turbo-folka,
Tu nema sriće sve je gluma
Ljubav odnosi bujica tekućih računa
Sve do Crnog mora još crnje i gore u Mrtvo more
Tu nema života samo svota
Nema snova samo lova
Otrovnija od otrova šporka od šporkih poslova.
A ekipa u kvartu pije pive bez perspektive,
Izvukli su krive karte, krivo vrime, krivo misto
Obećanja blago-sranja
al´nema više vizionara, legionara, revolucionara
bolest gora od SARSA u ime svoga boga Marsa
sve ih je tribalo u ludare, umobolnice,
prije nego sjebaše bolnice i tvornice.
A ja bi samo tija radit, pošteno zaradit
Imat nešto u banci da me ne hrane starci
Život je bijedan al´se ne dan,
Nisan gladan ni žedan,
Krpin se iz tjedna u tjedan.
I teško je nama šta bi tili bit ljudi,
parimo nenormalni –ludi.
Al´smo oni šta se bore i kad je najgore,
Dio smo faune i flore imamo ljubavi more,
To nam ne mogu otet,
Kod nas drugi vitar puše
Ne mogu se popet do nas sitne duše šta guše
gustom maglom lošeg emotivnog naboja
na plemenskom su stupnju razvoja.
Ili oni šta dobro podmazanih analnih otvora
Voze linijom najmanjeg otpora
I nema digniteta, nema poštenja
Očenaši, Zdravomarije su cijena oproštenja.
I nema općeg dobra samo vlastita torba
I dupe kriminalci a svi šute papci
Suci, fratri, policajci jer su rođaci u istoj stranci, ista banda.
A mi smo stranci u vlastitoj zemlji zbog ljudskog šljama,
A mi smo stranci u vlastitoj zemlji zbog ljudskog šljama
Lipa naša silovana!!
HEROJI!
NE TREBAJU NAM PUŠKE NI PIŠTOLJI
SAMO ČISTO SRCE I NIČEG SE NE BOJ!!
wtf?!
He...he...
ewo me doma, danas nisam išla na prva tri sata jer je pitaala...pa se malo usro ja
a na kraju nije ni pitala...tako da...
Neznam zašto...ali danas se osijećam mrvicu bolje nego inače. Umorna ali...opet nekako čudno... Neznam.. jučer smo moi Schembi i ja krenule na kick4fun i mogu reć da imamo dugoročne planove što se tiče toga. Baš je bilo...odlično... doma išle crknute i mokre, a večera je bila 2 andola da se spriječi boolna upala mišića koja obično kod mene slijedi nakon što samo dignem nogu! I tako...danas ja u školi prepričavam svoje doživljaje...i mogu reć da sam se full ufurala... a i nekako mi se činilo da su mi noge već mršavije... Ma samo mi se pričinilo... ali ja..tip sam osobe koja je FULL lijena..i jedino što radim to je spavanje i jedenje. učim-
, gledam tv-, pričam na tel- stallno. Kad mi je dosadno-đir do frižidera... i bilo mi je potpuno nemoguće zamislit da sam punih sat vremena u pokretu bila, osim kad sam ostala bez daha..morala sam stat... ali Schembi mi se full trudio pohwale!! Mislim da se čak i zbog toga bolje osijećam...he..
I tako...malo sam zalutala... onako izgubila se svojim mislima. Čudno...neznam šta mi je? trenutno ono što me boli mi nekako daje snagu! koma...
neznam...bezbroj mogućnosti...samo što ih zapravo nema...
Mislima da sam napravila jedan korak naprijed, a onda se opet uhvatim u onom trenutku kad svoju bol pretvaram u neispunjivu maštariju, budna sanjam da ublažim bol koju nosi ova realnost... neznam...
VRTIM SE U JEBENOM KRUGU...opet..a trenutno ne mogu van...il ne želim?!
Neznam...ne vidim...
a PerFeCt.... what?!
Toliko želja, tako malo mogućnosti... žalosno je to.. što više ne mogu imati savrše...
I tako... karneval je prošao
ali jeeben0 ludo!! Ejj... ludnica u cijeloj Rijeci, zajebancija, svi su dobre volje...ma bilo je prejeebeno!! Mi bili neki ludi kauboji... bilo je dobrih i loših trenutaka, onih kojih se sijećamo i onih kojih ne... nažalost!!
Uglavnom od jutra se već cugalo... mislim da nam je Lovranski svima...prisjeo. Bar meni...fujj
preodvratan osijećaj...kad se sijetim. Neznam... gubilo se svašta... ja, mobiteli, jakne, frendice... i saad godina dana smrch =( Ja bi opeet u povorku...
I tako...dosadno...samo jebena škola, ne spavam normalno, ne jedem normalno (što bi kod mene značilo previshe) , ne živim više normalno... ZAŠTO?!!
Jel postoji kakav jebeni lijek, da me izbaci iz ovog jebenog stanja.... da me digne ko zvijezdu?! Jel postoji neki drugi svijet, gdje bi mogla bit sama i sretna, gdje...nema onog ZAŠTO? gdje nema nedovoljnog, gdje nema glupe savjesti... gdje nema snova... gdje nema ovog života?!
kakav divan dan...
i onda noge postanu teške, leđa više nisu ravna, šminka je razmazana, OSTAJEŠ SAMA!!
A jebote... trebala sam se malo potrudit, ali toliko toga se dogodilo da sam se jednostavno izgubila!! Ljudi moji... ljubav nije dovoljna!!
sranje...sranje...sranje... užasno se osijećam. i znam zašto a htijela bi se popravit a nemogu. i ubija me sve to... jer gazim samu sebe... a ne mogu protiv sebe (kao neki) Želim se vratit, izać iz ovog začaranog kruga, želim se smijat....
...jebiga.. kriza mladih umova... loshee
idem gledat uvod u anatomiju, pokušat spavat, ...i sutra bit druga osoba. ona koja ne pokazuje osijećaje, koja je jaka, koju nitko ne poznaje...
itS bUggiNg mE...
Pa evo ga... moj prvi postek..
Uglavnom...koma sam. Nemam pojma šta mi je. Onako...laganini izgubljena- a ne želim to!! I užasno se osijećam zato što svaki jebeni put, kad se nasmijem... sijetim se njega!! Jednostavno si ne mogu pomoć. Svaki moj osmijeh...nestaje zbog njega. Zašto?! Sve je tako komplicirano!! I neznam dal da mrzim njega ili sebe?! Ne mogu se kontrolirat-NIKAKO!! sve što me čini sretnom, bar ono što mi se čini da me čini sretnom mora nestat!! Nekad osmjeh s mog lica nije silazio...a danas...učinim jednu stvar koja me prije...neznam imala učinak da pucam od sreće...a danas... suza!! Jebena suza.
i ponekad se pitam čemu sve ovo?! Zašto mi to treba? Čak se ponekad i dobro osijećam kad patim... život je takvo sranje gdje smo zapeli! A ljubav...samo ludost koja prikriva realnost. a sad.. ili ćeš bit lud, ili...šta?! Baš ništa?!
Ne mogu... baš sam zapela... a kao u ovoj godini STROGO PRAVILO... NEMA STARE LJUBAVI i općenito svih loših trenutaka nastalih u prošloj godini.okreće se nova stranica života. Frendice i ja...ono 1.1.2007 ma ekipa mi smo mange. Donjele smo pravu odluku koje smo se držale koliko ono?! Neš manje od 24 sata... Ali izvuć ćemo se mi!!
Da...a ja... čisto sumnjam. Kad sam zabrijala na ono nešto i meni strano. i teško je maknut svu tu bol od sebe, tu tugu... baš teško!! I koliko god vremena prošlo, uspomene, sijećanja... će bit tu.. i svaki put kad god pomislim da sam bolje, da sam sretna, i kad se krenem nasmijat... dogodit će se ono isto sranje...bol će se vratit, a osmijeh nestat.
A kad ću prestat mislit na sve to?! ...koliko imam sreće-nikad!!
I wanted freedom...
I tried to give you up
but I'm addicted
